Nordijci na čelu——Skandinavski val

ŠTO se radi o međunarodnim poslovima, Skandinavija se dobro snalazi. Švedska, Danska i Norveška imaju samo 20 miliona ljudi, ali njihovi državljani često vode globalne organizacije. Jens Stoltenberg, bivši norveški premijer, preuzima dužnost šefa NATO-a od bivšeg danskog premijera Andersa Fogha Rasmussena. Thorbjorn Jagland, još jedan bivši norveški premijer, upravo je osvojio drugi mandat u Vijeću Evrope. Sada je pažnja usmjerena na aktuelnu dansku premijerku, Helle Thorning-Schmidt, koja je favorit za nasljednicu Belgijanca Hermana Van Rompuya na mjestu predsjednika Evropskog vijeća.

Sa šefom diplomatije Evropske unije i šefom eurogrupe ministara finansija, ovaj posao bi trebao biti popunjen na samitu EU 16. jula, nakon što Evropski parlament potvrdi Luksemburžanina Jean-Claudea Junckera za predsjednika Evropske komisije. Gospođa Thorning-Schmidt odbacila je bilo kakav interes, rekavši da se nada da će voditi socijaldemokrate do još jedne pobjede na izborima sljedeće godine. Ali g. Fogh Rasmussen je odigrao sličnu iskosanu igru ​​2009. godine, više puta negirajući bilo kakav interes za NATO. Nakon toga je tvrdio da su "bivanje kandidatom" i "atragiranje" odvojeno. Pravi nedostatak gđe Thorning-Schmidt je to što Danska nije u evru. Ali kao žena sa lijevog centra, ona balansira gospodina Junckera. Udata je i za sina Neila Kinnocka, bivšeg lidera britanskih laburista i evropskog komesara.

Drugi političari su manje stidljivi. Bivši finski premijer desnog centra Jyrki Katainen podnio je ostavku kako bi tražio veliki međunarodni posao. On je sada privremeni komesar za ekonomiju (zamjenjuje drugog Finca, Olija Rena), i mogao bi ostati ili preuzeti posao Eurogrupe. Švedski ministar vanjskih poslova (i još jedan bivši premijer), Carl Bildt, postoji mogućnost za mjesto u vanjskoj politici, iako ga neki smatraju previše abrazivnim.

Šta Nordijcima daje prednost? Jedan od odgovora je da su neopasni za velike zemlje. Drugi je da im istorija parlamentarnog kompromisa daje mogućnost da pređu ideološke podjele. Prošlo je dosta vremena otkako bilo koja nordijska zemlja nije imala jednopartijsku većinsku vladu. Kabinet g. Katainena 2011-14 bio je šestočlani patchwork. Ipak, postoji granica koliko Nordijaca svijet može apsorbirati. Bez obzira koliko su savršeni, neće svi osvojiti nagrade.